Ništa nije onako kako mi vidimo, kako nam kažu da jeste. Svet u kome živimo je privid, dodatno obložen gustom maglom u kojoj se pogubimo brzo i lako.

Nijedna žena nije simbol, nije statistički podatak, nije nacija. Žena je jedinka surovo izložena različitim dominantnim i ambicioznim muškarcima i njihovoj volji zasnovanoj na želji za posedovanjem svega, a naročito kapitala. Ne zaboravimo i ono biblijsko čuveno tumačenje prema kom je Bog stvorio bogate, ali i siromašne, kako bi bogati imali zbog koga da ispaštaju grehe. Naravno, uobičajeno je da uzročnik greha žena smatrana za posed. 

Žene moraju biti ljupke devojčice, moraju biti spremne za udaju, majčinstvo, moraju odrasti u verne Penelope… One su i razvratnice, prostitutke, lepotice, udovice, sirotice, samohrane majke, domaćice, ponekad proglašene za svetice, poput Marije Egipćanke. Čak je i ta svetica morala prvo da bude grešnica, kurva, bludnica, a onda su je u svojim spisima sveti oci, uvek ti oci, ljubavnici, konzumenti njenog tela i seksualnih usluga, revnosno preobratili i proglasili za sveticu, na nebu i u verskim žitijima. Sebi su ti čuvari morala, ratnici, posednici, podizali spomenike, crkve, dodeljivali imena ulica, trgova i obavezna mesta u u nacionalnim istorijama.    

Ne znam da li u nekom gradu na svetu, bar u Parizu, postoji makar uličica, ako ne trg nazvan po Olimpiji de Guž, ili po nekoj ženi poput nje, a bilo ih je.  

Olimpija de Guž, malograđanka, kako su je okarakterisali, jedva pismena žena koja je želela da postane književnica, bez porekla, optužena da je kurva, , učesnica Francuske buržoaske revolucije, napisala je Povelju o pravima žena i građanki (1792) u kojoj na zaključuje:

Žena je rođena slobodna i jednaka je muškarcu u svim pravima.

Neka prava i slobode su osvojene, donekle, ali i u najbogatijim zemljama Zapada žene šetaju protestujući zbog nejednako plaćenog rada. Dobitnica Nobelove nagrade za mir, Narges Mohammadi, iranska aktivistkinja čamiće u zatvoru zbog širenja propagande. Hapšena je trinaest puta i osuđena na 31 godinu zatvora. Poljakinjama i inim se uskraćuje pravo na abortus… 

Statistika, zbrajanje, prebrojavanje i manipulacije posle svih ratova su dokaz  moći onih koji žele spomenik, upisivanje u nekakvu, njihovu, mušku nacionalnu istoriju. 

Olimpija de Guž je želela da postane književnica.

Nije uspela. Munjevitom brzinom sprečila ju je giljotina, metalno oštro sečivo, tamo nekog 3. 11. 1793. godine.

Olivera Đurđević